Kalkulator lične moći

Možemo biti uspešni samo u onome što jesmo. A ne i u onomo što bismo želeli biti. Kako je divno artikulisala Kerolin Mis. I velika inspiracija na mom putu. Manjak dara… manjak prilika… i manjak otvaranja… ukazuje da nismo u svom arhetipu. Baš kao što su srećna otvaranja… sinhroniciteti… pokazatelj da smo aktivirali svoje autentične arhetipove. Menjanje arhretipa… kao komada gardiša… nije moguće. Ne možemo biti nešto što duboko u sebi nismo. Možemo se pretvarati da smo nešto što nismo. Ipak… na kraju nam ponestane energije za to. I to je tačka gde nam kulja životna energija. Mnogi ljudi stoje u životu jer su se tvrdoglavo posvetili nečemu što ne pristaje njihovoj suštini.

Vaša jedinstvena vitalnost i neponovljiva životna snaga izražavaju se kroz vas akcijom. I kako ste u svim vremenima samo jedni i jedini vi…  ovaj izraz je jedinstven. Ako ga blokirate… on nikada neće postojati kroz neki drugi medijum. I biće zauvek izgubljen. Svet ga neće imati. Nije vaše da određujete koliko je ovaj izraz dobar. Niti kako se poredi sa drugim izrazima. Vaš je posao da držite svoj kanal otvorenim. I da dozvolite životu da teče kroz vas. Lepo nam je rekla Marta Graham. Simbol i pionir savremenog plesa. Aktivna i u svojim devedesetim.

Ovo je zlatna nit moje matematike višeg življenja. Protočnost. Dozvoliti životu da teče kroz nas. Uz korišćenje kalkulatora za ličnu moć. Šta nam daje ličnu moć. A šta nam je oduzima. Prva (ne)jednačina. I naravno… delovanje po njoj. Da budemo svesni da smo odgovorni da ono što nam daje moć pojačamo. A ono što nam je crpi smanjujemo. I postepeno obustavljamo. Ovo je naročito zahtevno ženama. Koje su tokom dugog trajanja patrijarhata postale majstorice da svoju ličnu moć sakriju. I predaju je muškarcima. Čekajući da budu spasene od nekog princa. I naravno… da ne završe na lomačama. Kao vešte žene. Zvane veštice. Odnosno da ne prepadnu muškarce. U savremenom življenju. Pokazivanjem svoje lične moći.

A naši darovi su ti koji nas vode u ličnu moć. Što je ujedno glavni zadatak na našim životnim putešestvijama. Da senovite snage koje nas u izražavanju naše jedinstvene životne energije blokiraju… transformišemo. Ranovidare. Kako smo to u herojskom slengu nazvali. Vidanje rana. I transformisanje u darove. Kako bi ih podelili sa svetom. Na pravi način.

Caka je u tome što mi tokom života… naročito njegovih prvih dana baš i ne razumemo svoje darove. A ruku na srce… ni okolina nam ne pomaže. Meni su trebale decenije da osvestim svoj glavni dar. Za nju se ne brinemo. Ona će se već snaći. Govorili su mi. A meni je od toga bivalo neprijatno. Ceo taj performans i intonacija mojih skrbnika zvučali su mi kao da je to nešto loše. Kao da sam neki mali prevarant. Kojeg su upravo provalili. Pobrkala sam snalažljivost i lukavost. A lukavost mi je uvek bila fuj. Kao neki sitnosopstvenički mali ćar. Sačuvaj me Bože od lukavago. Pa sam potiskivala dovitljivost. Svoj glavni dar. Da me ne provale.

Meni je trebao učitelj Dušan. Da mi skrene pažnju na snalažljivost. Oduvek sam bila svoja. Samostalna. I snalažljiva. Danas mi je tek jasno koliko. Sa sedam godina sam sama putovala iz Sombora u Beograd. Silazila iz busa u Zemunu. Presedala u gradski bus za Konjarnik. I stizala sama kod tetke. Koja me je čekala u svom stanu. Sa  dvanaest godina sam iz Rovinja išla sama u Trst. Autobusom. Bez pratnje odraslih. Snalazila sam se po gradu. Znala sam gde se šta nalazi. I niko se nikada nije pitao da li ću se snaći. To se znalo. Kao i kada sam sa sedamnaest počela da živim sama. Da se staram o sebi. Nakon mamine smrti. Za nju se ne brinemo. Ona će se već snaći. Govorili su. I hvala životu… i jesam.

Ta moja snalažljivost ima mnoga lica. Jedno od njih je i moj dar za matematiku. Da razumem. Da smislim. Da rešim. Tek kada mi je Dušan objasnio da snalažljivost nije sitnosopstnički mali ćar… nego jedan veliki dar…  ja sam joj se pustila. Tada je počela da se rađa Matematika višeg življenja. Koja je tokom 11 godina trajanja stasala do trogodišnjeg programa. Sa fundusom od 42 celodnevne tematske radionice. I 42 generacije duhovnih tragača. Sa kojima svakodnevno kužim svet. Zahvalna do središta svake ćelije. Što i vama od sveg srca želim. Da pustite svoje darove.  Na max. I da pratite šta vam daje ličnu moć. Šta vam je oduzima. Gde vam se vrata otvaraju. A gde ne. Srećne slučajnosti. Sinhronicitete. I ne bojte se “linije manjeg otpora”. Pratite upravo nju. Liniju najmanjeg napora. Jer… uspešni možete biti samo u onome što jeste.  

S ljubavlju,
Bepa