
Divno je i svečano biti deo ovog velikog Pokreta. Koji na naše oči stvara kolektivnu katarzu. Pomirenje. Ozdravljenje. Na naše oči dešava se velika kreacija. Stvaranje novog poretka.
Počeću od početka. Od tri nivoa promene. Prvi nivo promene je Remedial… iliti ozdravljenje… isceljenje. Kada energija potrebna da iscelimo rane… da preteknemo dan… prestane da nam kulja… ona odjednom postaje slobodna… da je usmerimo na nešto drugo. I tada nastupa drugi… Generativni nivo promene. Tada počinjemo da generišemo… da stvaramo. I kada ovaj proces stvaranja novih rešenja postane redovan i aktivan… postepeno se dešava i Evolutivna promena.
Prvi deo je svakako isceljenje. Prijatelj konstelator objasnio mi je i ovaj proces isceljenja. Gde kao narod nikada nismo uvažili svoje žrtve u ratovima. Da nekoga ne uvredimo. Žrtvujući ih za neke „više ideje“. Kao što su bili proces stvaranja Jugoslavije. Odnosno da bismo bili dobri Evropljani. A sada su Studenti krenuli da ispravljaju ove nepravdu koju smo naneli i sami sebi. Oni su uvažili naše žrtve. Najpre žrtve nadstrešnice. Sa te tačke… kaže prijatelj… mladi u službi Duše naroda nesvesno žrtvuju sebe… svoje vreme i zdravlje… kako bi žrtve predaka bile viđene i priznate… kroz njihovu simboličnu žrtvu.” Iz ovog procesa isceljenja naroda… stižu i do drugog nivoa promene. Do kreacije. Koliko različitih kreativnih i generativnih rešenja imaju. Malo po malo… ona nas vode u evoluciju. Ne pokušavajmo da shvatimo i predvidimo rešenja. Jer ona ne dolazi iz svesnog uma. Stvaranje se dešava u polju. U umu svih umova. Sa kojim su Studenti tako maestralno povezani. Držeći se za ruke. I držeći se jedni za druge. Samo sloga Srbiju spašava. Lepo nam piše na zastavi.
Na temu promena čujem i vidim da se dosta ljudi pita da li će (i kako će) novi srpski gandizam GenZ uticati na svet. Navešću samo neke istorijske primere. A vama ostavljam da zaključite sami. Kada su izvođeni prvi letove braće Rajt… bilo je ljudi koji uopšte nisu registrovali let. Zato što nisu verovali da je to moguće. Videćeš kada poveruješ. Kaže knjiga stara. To savremena nauka zove sindromom „žabljih očiju“. Žaba kao hranu vidi samo muvu u letu. Ali ne i onu koja ne leti. I može da skapa od gladi kada joj se serviraju nepokretne muve….. jer ih njen vid ne registruje. Videćeš kada poveruješ. To je priča o uverenjima. O matriksima.

Zanimljiva je i priča o Rodžeru Banisteru. Atletičaru poznatom po tome što je srušio namentnutu barijeru verovanja. Do njega niko nije istrčao milju ispod četiri minute. Nuh… on se te 1954 godine… osim fizičkom vežbom… bavio i vizualizacijama… da u mašti sruši nametnutu barijeru verovanja o (ne)mogućem. A najveću barijeru srušio je u glavama drugih ljudi. Nakon što je istrčao milju za manje od četiri minute… nakon Banistera… 37 trkača je uradilo isto. U periodu od jedne godine. Njegovo iskustvo dalo im je referencu dovoljno jaku da i oni mogu da urade nemoguće. A još jednu godinu nakon toga… 300 trkača je uradilo isto. Baš kao što je Dedalov i Ikarov i san Braće Rajt danas svima nešto najprirodnije. Letimo svetom za 30 eura. Hvala svima njima do Neba.

O tome se radi. Tako mi kao društo evoluiramo. Što neko u našem prisustvu živi novu stvarnost. Konstelira nove staze. I taj put konsteliranja novih staza mi je vrlo poznat. Jer sam iz sistema i iz njegovih matriksa izašla davne 1996. Pre skoro tri decenije. I znam koje sam procese prolazila sa onima koji nisu verovali da je život van sistema moguć. Baš kao što je Šopenahuer rekao. Prvo ti se smeju. Onda te napadaju. A onda si pobedio.
To sam shvatila. Da relativno mali broj ljudi stvara novu svesnost. Koja može da stvori promenu u našoj stvarnosti. Potrebno je da jedna osoba izabere nov način bivstvovanja. I da živi tu svoju različitost u prisustvu drugih ljudi. Oni su svedoci. Tako se stvara nova staza. Ovako se razvija nova svesnost. Nova realnost. I nova verovanja. Tako novi način življenja postaje obrazac. Od Bude, Isusa i Muhameda do Gandija, Majke Tereze.
Šta se dešava kada jedna osoba odluči da na drugačiji način odgovori na stari bolni obrazac? Umesto da izađu I viču poznate usklike koje opozicija uzvikuje celu deceniju… Oni su izašli. I ćutali. Krenuli su od početka. Od tišine.. da uvaže žrtve. Proces isceljenja je počeo. A onda i novo stvaranje. I… tek ćemo da vidimo kako će se kreativna mudrost Polja ispoljiti kroz probuđenu Srbiju. Evolucija je u toku.
Nastaviće se…
Beograd, Sretenje 2025.
