OPSERVAONICA. Rodila se ta reč. Najpre je Nina rekla da joj je naša četvrta godina kao neka Opservatorija. A onda se javio i esencijalni deo mene… koji iz igre stvara. Molio je da razigramo ovu „naučnu“ reč. I javila se Opservaonica.
Mnogo sam volela reč Radionica. Jer sadrži radost u sebi. I rad kome smo radi. I jer joj sufiks kaže da je to ipak jedna igraonica. I podsetnik da sebe ne shvatimo ozbiljno. Ipak… u toj igri života… za prvih 12 godina… nastale su četiri godine. I „ozbiljan“ kurikulum. Koji svakako nadilazi radionicu. I moji studenti… koji znaju šta je ta naša Radionica… vazda me dozivaju da je „uzvisimo“. Nuh… ja se upravo toga i plašim. Jer… kada počnemo sebe ozbiljno da shvatamo… spremni smo za penziju. Davnih dana mi je objasnio Rambo. I kada postanemo sistem… postajemo okoštali. Sami sebe pojedemo.
Dakle…. opservaonica. A zašto opservaonica? Pa zato što na svakoj radionici crtam istu zgradu. Prizemlje. Ono što se spolja vidi. I vazda nas pozivam da izađemo iz pukog sadržaja. Ja tebi… ti meni. Nego da pogledamo nekim drugim očima. Da se pitamo o čemu se ovde radi? Koji je ovo sprat. Sa svakog sprata je drugačiji pogled. I na svakom spratu važe drugačiji zakoni transformacije. Bliže zemlji više važi Njutnova mehanika. I Euklidova 3D geometrija. Kako se penjemo gore… energija je sve lakša. Prolazimo kroz realite i zakone srca. Da bismo na desetom spratu kristalno jasno videli sve realitete. I nebeske. Eterične. Elementalne. Obrasce. Gde je sve čista božanska geometrija. Ali ne-euklidska. Već Poenkareova. Gde je u fiziku utkana i svest. Jer svest je ipak sve što jest. Onaj prapočetak koji je nauka vazda preskakala. Polazna premisa opservaonice je da u proces svakog Božijeg i ljudskog stvaranja ulaze 8 elemenata. Pet nama znanih elemenata. Zemlja, vatra, voda, vazduh, etar. Svest. Individualnost. I kretanje.
Lepo nam Ji Đing reče… da ko razume zakone preobražaja… postaje gospodar svoje sudbine. A na svakom spratu su drugi zakoni. Jer brzina materije na prizemlju i brzina svetlosti se razlikuju. Razlikuje se i protok vremena. Od Njutn-Euklidovog Kronosa… do kvantnog Kairosa. Boga srećnog trenutka. Od horizontalnog… do vertikalnog. Da. To se ove godine rodilo. Četvrta godina radionice. Opservaonica. Kratki kurs o čudima. U podnaslovu… Sve sa svime. Sublimacija… sažimanje. Prošle godine se rodio X sprat. Arhetipski penthaus. Koji je takođe tako… moćan. Jer svaka razmena u prizemlju je arhetipska. I kad god se pitamo o čemu se ovde radi? U kom sam sada kostimu? A na šta me život zove? Koji kostim da obučem? Jer… život je ipak i jedan maskenbal… lepo nam je pevao Sead Memić Vajta. To je ta igraonica. Koja kod mene mora da bude.
Iz opservaonice se vidi mnogo toga… zakoni… obrasci… svetlo.Tako se jasno vide ljubav i čin stvaranja. I Stvaralac. Jer ko na brdo, ak’ imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom. Zato i molim moje studente da kad se puni entzijazma i razumevanja spuste iz opservaonice… da ne pričaju ekipi iz prizemlja šta sve ima pod kapom nebeskom. I šta su videli. Jer u njihovom realitetu to ne postoji. Poslaće ih u sanatorijum. Na posmatranje druge vrste. Jer ipak svi mi živimo u prizemlju…neki pak skoknu i do opservaonice.
I ne. Nije prizemlje loše. Da ga ne uvredim. Prizemlje je materijalni deo stvarnosti. Rezultanta stvaranja iz Opservaonice. Ako vam se stvarnost koju ste stvorili sviđa… samo nastavite. I uživajte u svim čulnim i telesnim uživancijama. Ako pak ima nešto što biste promenili… centralno mesto za to su viši spratovi. Jer… sa svojim izazovima se valja odnositi. A ne dozvoliti da nas oni preplave. Da postanu celi mi. Čemu je naša kultura sklona. Ja sam alkoholičar. Tup. Ja sam moja dijagnoza. Tup. I nikada ne zaboravite da je prostor našeg bića uvek veći od problema sa kojima se srećemo. I da niko nije dobio krst koji ne može da nosi. Za koji nema potencijal. Jedino što to Biće koje je veće od problema ne stanuje u prizemlju. Nego na višim spratovima. Zato opservaonica.
A da nije osmatračnica? Pitao je neko. Ne. Nikako osmatračnica. Ona je takođe u prizemlju. Ona je iz ratnog vokabulara. Koji se otima oko materije. I koji veruje da nema dovoljno. Jer tu su stvari konačne. A toliko je slobodnog i praznog prostora na sve strane. Samo se povremeno valja odmaknuti iz prizemlja. U Opservaonicu. Tamo se od osam elemenata stvara sve. Samo ako poznajete univerzalne zakone. Tamo stanuje izobilje. Beskonačnost. Što vam od sveg srca želim.
Crtež Opservaonica nastao je na prvim danima četvrte godine. Dok smo o njoj pričali. By naša divna Jelena.